Odjeci Tišine Letra

Sumornu i tmurnu, nama skroz poznatu.
Duga je vjeènost u kojoj razum nema smisla,
još duža tišina u kojoj glazba nema zvuk.
Èak i nada bespomoæno skuplja svoja krila,
lomi se od stijene i upija tu bol.

Ovo nije to èemu sam se nadao, ali ipak ne stojim sam.
Pored mene su povici koji glasno prkose tom ludilu.
Svi zajedno još jaèi kao nikad prije.
Neopisiv je trag u blatu, dublji i od samoga sna.
Neuništiva je želja jer je iskrena.

Stoga kroèimo dalje hrabro bez oklijevanja.
Stvaramo jeku tu pod zvijezdama.